Već me godinama muči tema dojenja. S jedne strane svi podrazumijevaju da će žena nakon poroda dojiti, davanje adaptiranog mlijeka predstavlja se kao „kemija“ i nešto nezdravo za dijete, a s druge strane nitko nas na dojenje ne priprema i općenito o periodu nakon poroda se premalo priča. Tako sam i ja nakon prvog poroda mislila da je „najteže“ prošlo.

Od Mijinog rođenja prošlo je više od 5 godina, ljeto, ekstremne vrućine oko blagdana Velike Gospe i ja nakon dugog poroda – čekam da mi dođe mlijeko. Trudnički tečajevi, jednomjesečni posjeti ginekologu i endokrinologu tijekom trudnoće, a ja i dalje nespremna za sve što se dogodilo i ono što me tek čekalo. Ovo nije blog o zdravstvenom sustavu, ali prošlo je bilo više od 8 sati prije nego li je netko došao pogledati kako to moje dijete sisa. A sisala je svih 8 sati, krivo i bolno. OK, usprkos ragadama i neopisivoj boli u grudima, nas dvije smo se navikle jedna na drugu i naučile kako pravilno sisati jer sam ja pod svaku cijenu htjela dojiti! Znam da će se nažalost brojne mame pronaći u ovom mom tekstu i pišem ga da znate da niste same. Prava drama s našim dojenjem počela je nakon dolaska kući. Beba stalno doji, kilaža stagnira ili jako malo raste, izdajanje ide „kap po kap“ i ja joj odlučim dati adaptirano mlijeko. To nije značilo da ću prestati dojiti, ali u tom trenutku nisam mogla nahraniti vlastito dijete i nisam htjela da bude gladna. Stvorila sam si takav pritisak da me bilo sram reći okolini da joj dodajem adaptiranog mlijeka jer se stalno prezentira da je majčino mlijeko „jedina“ zdrava hrana za dijete. Moja prehrana bila mi je na zadnjem mjestu, sve sam jela „usput“. Nisam se mogla organizirati ni s kuhanjem pa smo hranu većinom naručivali ili radili nešto na brzinu. Za jednu nutricionisticu, taj je period bio pravi neuspjeh (i privatno i poslovno). Mia je dojila 12 mjeseci, u tih 12 mjeseci smo zbog mastitisa popile 3 ture antibiotika (ja oralno, ona putem mlijeka), jako se izmučile i fizički i psihički – jer je mene bilo sram reći da ne znam i ne želim više dojiti. Sada kada razmišljam o tom periodu, nisam sigurna koliko je moje mlijeko (ne osporavam savršenost majčinog mlijeka!!) bilo savršeno za moje dijete, pošto je većinu podoja pratio stres i moj strah od boli, mastitisa, nedovoljne količine mlijeka zbog moje neadekvatne prehrane (a ni korona i potres nisu baš pomogli!)…

Druga trudnoća bila je od samog početka sasvim drugačija, porod je bio drugačiji, a i znala sam što me čeka. Nekad u šali kažem da nam je trebalo 4 godine da se odlučimo na drugo dijete jer smo se bojali ponovnog dojenja – izdajanja po cijele dane i noći. S Rokom je od početka sve krenulo dobro, imao je pravilan hvat i osjećala sam da sisa. U prvih mjesec dana, dojenjem na zahtjev, dobio je 1200 g. I u ovoj situaciji sam čula komentare „previše je to“, „zašto nemate raspored hranjenja“, „možda ti je mlijeko slabo kad on stalno traži“ itd.  Prošla je godina dana, Roko jede sve, a ja dojim i dojit ću i dalje – dok jednome od nas ne dosadi.

Benefiti dojenja nemjerljivi su i za majku i za dijete – kada je sve dobro! Da bi bilo dobro, potrebna je adekvatna i detaljna edukacija mladih žena; potrebno ih je pripremiti i sustavno im pružati podršku u periodu nakon poroda. Ukoliko i tada nešto pođe po zlu, u redu je potražiti pomoć i na kraju, prestati dojiti! Majčino mlijeko je nutritivno savršeno i potpuno prilagođeno Vašoj bebi, no ukoliko dojenje nije moguće, adaptirano mlijeko svojim sastavom osigurava unos svih nutrijenata koji su potrebni za djetetov rast i razvoj. Nakon prve trudnoće bila sam potpuno nespremna, s golemim i nerealnim očekivanjima i sretna sam što sada uspijevam gotovo od početka kuhati, jesti kvalitetno i dojiti bez stresa. Dojilja bi trebala jesti raznovrsno i u svoju prehranu uključiti što više namirnica kako bi i beba došla s njima u prvi kontakt. Ne preporuča se izbjegavanje alergenih namirnica pa tijekom laktacije ne treba staviti fokus na isključivanje namirnica već težiti raznolikosti i uključivanju svega onoga što ćete ponuditi bebi tijekom dohrane. Birajte sezonsko povrće i voće, cjelovite žitarice, mahunarke, bijelo meso i ribu, bogate izvore esencijalnih masnih kiselina (npr. plava riba, maslinovo ulje..) i željeza (crveno meso) – a najvažnije je da stvorite pravilne prehrambene navike koje ćete prenijeti na svoje dijete. Zato su ciljevi Nutrionice pomoći u organizaciji obroka cijele obitelji, podržati dojenje (vodeći računa o benefitima i za majku i za dijete) te u tom periodu staviti naglasak na kvalitetu majčine prehrane. Svaka žena, baš kao i svaka trudnoća, je posebna te nema generalnih i općenitih preporuka koje bi bile primjenjive za svaku od nas! Ako se pronalaziš u mom iskustvu – nemoj se ustručavati tražiti pomoć!