Blog - Nutrionica

Zdrava crijeva = sretna beba (i cijela obitelj)

Uloga crijevne mikrobiote od neizmjerne je važnosti za zdravlje svakog pojedinca iz niza razloga. Crijeva iznimno doprinose sveukupnom zdravlju osiguravajući adekvatnu probavu te apsorpciju hranjivih tvari i tekućina u organizmu. Istovremeno, crijevna mikrobiota ima važnu ulogu u borbi protiv infekcija, predstavlja mukoznu barijeru i jedna je od naših najjačih „alata“ u prevenciji brojnih bolesti.

Čak do 80% tjelesnih imunoloških stanica nalazi se u crijevima, stvarajući tako poseban imunološki sustav specifičan za svakog pojedinca.

95% ukupnog serotonina u tijelu nalazi se u crijevima – zato vrijedi poslovica: zdrava crijeva = sretan čovjek.

Upravo zbog navedenih razloga, roditelji imaju važan zadatak i trebaju pokušati utjecati na pravilan razvoj „zdravih“ crijeva kod novorođenčadi.

Crijeva novorođenčadi

Mikroorganizmi su svuda oko nas i njihov utjecaj na zdravlje čovjeka je nemjerljiv. Čak i u organima koji se smatraju sterilnima, kao što su npr. pluća, pa čak i u posteljici, obitavaju itekako specifične zajednice mikroorganizama. Ipak, ljudska crijeva „najnaseljenija“ su mjesta u ljudskom organizmu s otprilike 1.000 identificiranih vrsta mikrića. Tijekom poroda i neposredno nakon rođenja, dijete prvi put dolazi u kontakt s brojnim okolišnim bakterijama i počinje se uspostavljati crijevna mikrobiota. Crijeva se tako koloniziraju mikroorganizmima s kojima se susreću – a to su vaginalna, fekalna, kožna i oralna mikrobiota. Ipak, središnji pokretač u razvoju crijevne mikrobiote jest prehrana, bila ona isključivo majčinim mlijekom, ili pak dojenačkim formulama.

Međutim, krenimo redom. Vi kao buduća majka možete jako utjecati na zdravlje crijeva vašeg djeteta. Brojni su prenatalni čimbenici koji utječu na sastav crijevne mikrobiote novorođenčadi: izloženost stresu, prehrana i dodaci prehrani, indeks tjelesne mase majke, pušenje itd. Već sam dosta pisala i promovirala dojenje kao najbolju opciju za razvoj djeteta, a to se još jednom dokazuje i po pitanju zdravlja crijeva. Djeca koja su isključivo dojena imaju dokazano manji rizik od infekcija i alergija, a jedan od ključnih razloga je sastav mikrobiote koja ima iznimnu imunološku funkciju (pročitajte i naš blog: Treba li žena dojiti „pod svaku cijenu“? – Nutrionica). Iz sastava majčinog mlijeka vrijedi svakako izdvojiti laktoferin – glikoprotein koji veže željezo i sprječava vezanje patogenih bakterija, te lizozim koji ima važnu protuupalnu funkciju. Iako je laktoza ugljikohidrat koji dominira u majčinom mlijeku, s nutritivnog i zdravstvenog aspekta moraju se istaknuti specifični oligosaharidi prisutni isključivo u majčinom mlijeku. Oligosaharidi imaju prebiotički utjecaj;  nisu probavljivi u ljudskom organizmu, ali potiču razvoj bakterija koje imaju pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje. Djeca dojena isključivo majčinim mlijekom nerijetko imaju bolji sastav crijevne mikrobiote – kao npr. više „dobrih“ bifidobakterija u usporedbi s djecom koja se hrane dojenačkim formulama, a glavni razlog za to su upravo oligosaharidi. Osim prebiotičkog učinka, oligosaharidi vežu patogene bakterije i sprječavaju njihovo vezanje na crijevne resice. Sada ćete se vjerojatno sjetiti onih poznatih TV reklama gdje se bakterije promoviraju kao super-junaci koji štite organizam, ali vjerujte, to je zaista dobar i slikovit opis onoga što se događa u našim crijevima sve od rođenja (Bifidobakterije su super-junaci, a oligosaharidi iz majčinog mlijeka su njihovi vjerni pomagači koji im pomažu u rastu i razmnožavanju – nešto kao Batman i Robin). Kako se majke koje ne doje ne bi obeshrabrile čitajući sve benefite dojenja, moram istaknuti da su i adaptirana mlijeka dosegnula vrlo visoku kvalitativnu razinu. Znanstvenici kontinuirano rade na usavršavanju dojenačkih formula koje tako u današnje vrijeme sadrže i:

  • Probiotičke bakterije – npr. Lactis i L. Reuteri koje pozitivno utječu na imunološki sustav djeteta
  • Prebiotike – iste one koji su prirodno prisutni u majčinom mlijeku
  • Omega-3 masne kiseline – najčešće DHA koja pozitivno utječe na razvoj mozga i očiju

Nakon što se krene s uvođenjem krute hrane (pročitaj više u našem blogu: Kada i kako započeti s dohranom djeteta? – Nutrionica), crijeva djeteta bivaju izložena brojnim namirnicama u obliku voća, povrća i žitarica. Samim time dolaze u kontakt s netopivim i neprobavljivim ugljikohidratima koji stimuliraju rast nekih novih bakterija, čime se značajno povećava njihova raznolikost, kao i kvantiteta u crijevima. Crijevna se mikrobiota najintenzivnije mijenja do 3. godine života, a nakon toga svojim sastavom postaje vrlo slična mikrobioti odraslog čovjeka. Naravno, tijekom cijeloga života mijenja se sastav mikrobiote, a neke od nepoželjnih promjena mogu biti izazvane bolestima, uzimanjem lijekova ili nepravilnim prehrambenim navikama. Poremećaji u sastavu crijevne mikrobiote povezani su s nastankom kolika kod dojenčadi, ali i konstipacije, proljeva te ranih gastrointestinalnih infekcija.

Upravo iz tih razloga, krenite s promjenom kojom utječete izravno na svoje zdravlje, ali i zdravlje svoga djeteta – a to je promjena prehrambenih navika.

Preporuke za unos tekućine (vode) do navršene 1. godine života

Bebe koje se hrane majčinim mlijekom nemaju dodatnih potreba za unosom tekućine (vode) sve dok se ne krene s uvođenjem dohrane, odnosno krute hrane u periodu oko šestog mjeseca djetetova života (Kada i kako započeti s dohranom djeteta? – Nutrionica).

Jedine tekućine koje se preporučuju djeci do navršene 1. godine života su majčino mlijeko (ili adaptirano mlijeko) i voda. Čajevi, zaslađena pića, baby sokovi na voćnoj ili biljnoj bazi te aromatizirani mliječni proizvodi nikako se ne preporučuju djeci do navršenih 12 mjeseci života, pa čak niti djeci starije dobi.  Takva pića najčešće sadrže veće količine šećera i/ili umjetnih zaslađivača i često su kiselija u odnosu na vodu i mlijeko pa mogu štetno djelovati na dječje zube, stoga nema potrebe za njihovim unosom. Konzumaciju čajeva je također poželjno izbjegavati do navršene 1. godine života  jer sadrža alkaloide slične kofeinu iz kave.

Majčino mlijeko savršenog je sastava i zadovoljava apsolutno sve potrebe dojenčeta do 6. mjeseca života, izuzev vitamina D koji se mora unositi kao dodatak prehrani (pročitajte i Treba li žena dojiti „pod svaku cijenu“? – Nutrionica). Dojenčad ima visoke potrebe za nutrijentima, ali je kapacitet njihovog organizma (trbuha) malen, što znači da se vrlo brzo napuni. Ukoliko se djetetu daje voda, velika je vjerojatnost da će beba konzumirati manje mlijeka što može dovesti do deficita mikro i makronutrijenata.

Majke koje ne doje moraju obratiti pažnju na pripremu adaptiranog mlijeka. Mlijeka u prahu koja se koriste kao zamjena za majčino mlijeko nisu potpuno sterilna pa je nužno prokuhati vodu na min. 70⁰C kako bi se termički uništile sve nepoželjne bakterije. Bebe koje se hrane adaptiranim mlijekom možda će imati potrebe za unosom vode tijekom izrazito vrućih ljetnih dana. U tim, izuzetnim slučajevima voda se treba davati bebi između hranjenja i to u vrlo malim količinama. Preporučamo korištenje vode iz slavine koja je prethodno prokuhana i ohlađena. S mikrobiološkog aspekta, vjerojatno je sigurnije koristiti vodu u bocama, ali takvi komercijalni proizvodi vrlo često sadrže veću količinu natrija i sulfata što je nepoželjno za djecu te dobi.

Bebe starije od 6 mjeseci:

Bebama starijim od 6 mjeseci potrebno je davati dodatne količine vode s početkom dohrane, uz majčino ili adaptirano mlijeko, kako bi utažile žeđ i krenule s privikavanjem na „običnu“ vodu. Najčešće se preporuča dodatak manjih količina vode između obroka u količini 110-220 ml na dan. U slučaju ekstremno visokih temperatura, i majke koje doje i djeca imaju veće potrebe za vodom.

Iako se roditeljima čini praktičnije djeci davati vodu u bočicama, struka govori drugačije. Kako djeca ne bi morala usisavati vodu iz bočica, što može dovesti do dentalnih problema, dobro bi bilo koristiti čaše manjeg volumena.

Kako bi bili sigurni da su vaša djeca dobro hidratizirana, za svaki slučaj provjeravajte dječje pelene. Općenito, poželjno je da djeca imaju 4 do 6 mokrih pelena tijekom 24 sata.

Zapamtite:

  • Bebe dojene majčinim mlijekom nemaju dodatnih potreba za tekućinom do uvođenja krute hrane (6 mjeseci)
  • Jedine tekućine koje se preporučuju do 1. godine života su majčino mlijeko i voda
  • Uvijek pripremajte adaptirano mlijeko s prokuhanom vodom
  • Voda iz slavine najbolji je izbor, ali treba biti prethodno prokuhana i ohlađena za pripremu adaptiranog mlijeka
  • Bebe starije od 6 mjeseci trebaju dodatan unos vode

Prvi mjesec s bebom

Jeste li spremni za dolazak bebe?

U razgovoru s parovima primijetila sam da često “spremnost” na dolazak djeteta u obitelj povezuju s pripremom sobe, robice, igračaka i ostalih sitnica za bebu. Dolazak bebe na svijet najsretnija je i jedna od najkompleksnijih faza koju prolazi cijela obitelj. Kod oba roditelja normalno je miješanje različitih, vrlo intenzivnih emocija i stanja; sreće, straha, uzbuđenosti, iscrpljenosti, tjeskobe… i zato je pravilna priprema i organizacija jako bitna. Postpartum je period fizičkog, psihološkog i duhovnog oporavka, ali i prilagodbe cijele obitelji na novi način života. Naš prvi mjesec s prvom bebom bio je sasvim suprotan od onoga što smo očekivali i onoga što nam serviraju u medijima i na društvenim mrežama. Iz tog perioda, sjećam se ogromnog straha (kako nosit dijete, diše li, zašto toliko spava/ne spava, plače…), nedostatka sna, dojenja 0-24, hrpe prljave robe i loše hrane. I jedino zajedničko svemu tome bio je nedostatak organizacije i stručne podrške (osim za lošu hranu, tu sam si sama morala biti stručna podrška :D).

Od tada se trudim ženama olakšati prvi mjesec s bebom dobrom individualnom nutritivnom podrškom koja je iznimno važna u procesu oporavka. Na temelju životnih i prehrambenih navika obitelji, dogovaramo plan i zajedno organiziramo prvi mjesec s bebom. Plan prehrane uključuje jela koja se mogu unaprijed pripremiti i zalediti, vrste namirnica koje uvijek moramo imati pri ruci, načine obrade povrća i voća da bi im produžili trajnost i pripremu nutritivno bogatih, jednostavnih obroka koji će olakšati svakodnevicu.

Ono što je meni u postpartumu falilo bio je stručnjak koji razumije kroz koje sve fizičke i psihičke faze prolazim. Ljepota nutricionizma je mogućnost stvaranja multidisciplinarnog tima i povezivanje raznih struka s istim ciljem. Doula je stručnjak koji pruža obitelji podršku i konkretnu pomoć u ranim danima s novorođenčetom, pomaže u prilagodbi na nov način života te pruža emocionalnu podršku ženi nakon poroda. Naš cilj suradnje s doulom je pomoći u cjelovitim pripremama za postpartum i to emocionalnim, organizacijskim i nutricionističkim pristupom.

I zato, u suradnji s Mihaelom (Mihaela | Tvoja postpartum podrška | Patreon), odlučili smo pokloniti jedan individualni postpartum plan koji uključuje:

  1. Nutricionističku pripremu:

Individualna organizacija i detaljan plan obroka cijele obitelji za prvi mjesec nakon dolaska bebe+ 3 video konzultacije + dostupnost za sva pitanja

2. Organizacijska i emocionalna priprema postpartuma s postpartum doulom (konzultacije)

Prijavite se i zajedno se pripremimo za sve što Vas čeka.

 

 

Važnost unosa folne kiseline prije i na početku trudnoće

Čovjek nikada nije bio izložen tolikoj količini informacija kao danas. Usprkos tome, u svakom drugom razgovoru sa mladim ženama shvatim da ne znaju što je folna kiselina i zašto je važan njezin adekvatan unos – a itekako je važan!

Folat ili vitamin B9, jedan je od vitamina B skupine esencijalan za adekvatnu staničnu diobu te razvoj mozga, lubanje, kralježnice, živčanog i probavnog sustava fetusa. Folati su prirodno prisutni u hrani, dok je folna kiselina sintetski pripravak veće stabilnosti i bioraspoloživosti, koji se dodaje u hranu i dodatke prehrani. Neadekvatna prehrana i korištenje brojnih lijekova (kao i oralnih kontraceptiva) može uzrokovati smanjenu razinu folata u serumu, što posljedično predstavlja značajan čimbenik rizika pojave oštećenja živčane cijevi kod novorođenčeta. Prvi ginekološki pregled u trudnoći žena ima između 6. i 8. tjedna, kada najčešće dobije i prve informacije o potrebnoj suplementaciji. To je period u kojem već dolazi do zatvaranja neuralne cijevi i razvoja živčanog sustava pa je dovoljan unos folata ipak potrebno osigurati prije trudnoće!  Osim putem hrane, folnu kiselinu u obliku dodatka prehrani potrebno je uzimati minimalno četiri tjedna prije začeća i tijekom prvog tromjesečja trudnoće, kao mjeru prevencije nastanka defekta neuralne cijevi (veća učestalost pobačaja, poremećaja razvoja i prirođenih anomalija). Danas je na tržištu prisutan velik broj dodataka prehrani koji sadrže folnu kiselinu, a prednost bi trebalo dati pripravcima s minimalno 400 µg folne kiseline koja je u kombinaciji s aktivnim oblikom 5- metiltetrahidrofolatom (5-MTHF). Rezultati jednog Njemačkog istraživanja pokazali su da manje od 5% žena reproduktivne dobi, u crvenim krvnim stanicama dosegne koncentraciju folata (400 ng/mL) koja dokazano smanjuje rizik nastanka defekata neuralne cijevi.

Pravilna prehrana + edukacija = prevencija

Pravilna prehrana koja osigurava dovoljne količine folata i adekvatna edukacija mladih ljudi, posebno žena reproduktivne dobi, značajno utječu na prevenciju navedenih abnormalnosti. U svakodnevnu prehranu uključite dobre izvore folata kao što su: teleća jetrica, zeleno lisnato povrće (špinat, zelena salata, kupus, zelje…), voće (avokado, rajčice, limun, naranča, kivi, jagode…), mahunarke (leća, grah, mahune) te proizvode od cjelovitih žitarica.

Imajte na umu da se adekvatnom suplementacijom folne kiseline (400 µg) prije trudnoće i u prvom tromjesečju, smanjuje postotak oštećenja živčanog sustava novorođenčeta za čak 50 do 80%!

 

 

Kada i kako započeti s dohranom djeteta?

Kada započeti s dohranom djeteta?

Pitanje je koje muči brojne obitelji s novorođenčadi. Uvođenje krute hrane u prehranu beba mnogi smatraju „prekretnicom“ ili „novim poglavljem“, a informacije koje dobivaju vrlo često su oprečne i zbunjujuće. I baš svatko iz Vaše okoline ima mišljenje o tome kada i kako trebate krenuti…

Ideja o stvaranju Nutrionice postoji već dugo, ali točan trenutak odluke pao je jedne subote ujutro na tržnici u Španskom. Čekajući na štandu s povrćem, čula sam ženu s bebicom kako pita prodavačicu s čime da započne dohranu jer će malena uskoro napuniti četiri mjeseca i „vrijeme je započeti s nečim konkretnim“. Također, žena je napomenula da „po djetetu vidi da joj mlijeko više nije dovoljno“. Dobila je savjet da započne s mrkvom, jer s mrkvom „ne može pogriješiti“, kupila je 2 kilograma mrkve i otišla.

Koliko žena traži informacije na pogrešnim mjestima, kako okolina utječe na naše odluke i koliko su štetni komentari „mi smo vama s dva mjeseca davali grah, pa ste dobro ispali“? – samo su neka pitanja koja su mi se vrtjela po glavi. I odlučila sam da na njih želim početi odgovarati, razumljivo i konkretno.

Prvi problem prethodne priče je dob djeteta. Zdravstvene organizacije (ESPGHAN, WHO, UNICEF…) preporučaju da se s dohranom zdrave, terminski rođene djece, započne u dobi od oko 6 mjeseci (u periodu od 4. do 6. mjeseca života). Ono što bi svaki roditelj trebao pratiti su razvojni pokazatelji da je beba spremna za uvođenje krute hrane, a oni se najčešće javljaju upravo oko 6. mjeseca djetetova života. Glavni motorički pokazatelj je mogućnost bebe da samostalno sjedi u hranilici (uz minimalnu podršku). To ne znači da se beba mora sama posjesti, već da se mora biti u mogućnosti održati u sjedećem položaju kada ju stavite u hranilicu ili u pravilnom položaju hranite u krilu. Hranjenje u autosjedalicama, njihaljkama i ostalim pomagalima u kojima je dijete u poluležećem položaju je izuzetno opasno i treba se izbjegavati. Također, za učinkovito žvakanje i gutanje hrane te prevenciju gušenja, beba mora moći samostalno držati glavu i vrat. Kada su ti preduvjeti zadovoljeni, potrebno je obratiti pažnju i na ostale pokazatelje kao što su izostanak spontanog izbacivanja hrane iz usta (refleks plaženja jezika), samostalno uzimanje i prinošenje hrane ustima te interes za hranom. Kod brojne djece interes za hranom javlja se vrlo rano i u razgovoru s roditeljima zaključila sam da je to glavni razlog početka uvođenja krute hrane. Zaključno, odluka o početku uvođenja dohrane je na roditelju – s mojom djevojčicom započeli smo sa 6 mjeseci, dok su kod dječaka svi razvojni pokazatelji bili prisutni s 5 i pol mjeseci kada smo i počeli.

Drugi problem prethodne priče je jednoličnost preporučene namirnice. Ukoliko se odlučite dohranu započeti povrćem, birajte lako probavljivo povrće kao što su tikva, tikvica, razna korjenasta povrća itd. Idealno bi bilo da je povrće (i voće) kontroliranog porijekla, netretirano pesticidima i umjetnim gnojivima te da je u sezoni. Preporuke da je svaku vrstu namirnice potrebno uvoditi tri dana, više nisu aktualne pa se nemojte ustručavati djetetu dati nekoliko vrsta odjednom ili u kombinaciji s nekom drugom skupinom namirnica. Osim sezonalnosti, pripazite da početne namirnice koje uvodite ne napuhuju (kupus, mahune, paprika, cvjetača..) i svakako pratite djetetovu stolicu. Također, nemojte odgađati s uvođenjem mesa (teletine, junetine, janjetine), ribe (oslić, brancin, orada, plava riba) i ostalih namirnica životinjskog porijekla jer one osiguravaju važne mikronutrijente kao što su željezo, cink, jednostruko i višestruko nezasićene masne kiseline… Postojeće tablice o predloženim namirnicama za uvođenje ovisno o dobi mogu Vam dati ideju, no imajte na umu da je svako dijete različito te da se gotovo sve namirnice mogu uvesti već s navršenih 6 mjeseci.

Počinjete s dohranom? Za početak smanjite očekivanja! Napravite plan, ali nemojte se razočarati ako ne bude sve kako ste zamislili. Pratite svoje dijete, nudite mu namirnice raznih boja, okusa, tekstura, oblika i stavite fokus na namirnice visoke nutritivne gustoće. Budite pozitivni i sudjelujte u djetetovom otkrivanju potpuno novog svijeta!

Treba li žena dojiti „pod svaku cijenu“?

Već me godinama muči tema dojenja. S jedne strane svi podrazumijevaju da će žena nakon poroda dojiti, davanje adaptiranog mlijeka predstavlja se kao „kemija“ i nešto nezdravo za dijete, a s druge strane nitko nas na dojenje ne priprema i općenito o periodu nakon poroda se premalo priča. Tako sam i ja nakon prvog poroda mislila da je „najteže“ prošlo.

Od Mijinog rođenja prošlo je više od 5 godina, ljeto, ekstremne vrućine oko blagdana Velike Gospe i ja nakon dugog poroda – čekam da mi dođe mlijeko. Trudnički tečajevi, jednomjesečni posjeti ginekologu i endokrinologu tijekom trudnoće, a ja i dalje nespremna za sve što se dogodilo i ono što me tek čekalo. Ovo nije blog o zdravstvenom sustavu, ali prošlo je bilo više od 8 sati prije nego li je netko došao pogledati kako to moje dijete sisa. A sisala je svih 8 sati, krivo i bolno. OK, usprkos ragadama i neopisivoj boli u grudima, nas dvije smo se navikle jedna na drugu i naučile kako pravilno sisati jer sam ja pod svaku cijenu htjela dojiti! Znam da će se nažalost brojne mame pronaći u ovom mom tekstu i pišem ga da znate da niste same. Prava drama s našim dojenjem počela je nakon dolaska kući. Beba stalno doji, kilaža stagnira ili jako malo raste, izdajanje ide „kap po kap“ i ja joj odlučim dati adaptirano mlijeko. To nije značilo da ću prestati dojiti, ali u tom trenutku nisam mogla nahraniti vlastito dijete i nisam htjela da bude gladna. Stvorila sam si takav pritisak da me bilo sram reći okolini da joj dodajem adaptiranog mlijeka jer se stalno prezentira da je majčino mlijeko „jedina“ zdrava hrana za dijete. Moja prehrana bila mi je na zadnjem mjestu, sve sam jela „usput“. Nisam se mogla organizirati ni s kuhanjem pa smo hranu većinom naručivali ili radili nešto na brzinu. Za jednu nutricionisticu, taj je period bio pravi neuspjeh (i privatno i poslovno). Mia je dojila 12 mjeseci, u tih 12 mjeseci smo zbog mastitisa popile 3 ture antibiotika (ja oralno, ona putem mlijeka), jako se izmučile i fizički i psihički – jer je mene bilo sram reći da ne znam i ne želim više dojiti. Sada kada razmišljam o tom periodu, nisam sigurna koliko je moje mlijeko (ne osporavam savršenost majčinog mlijeka!!) bilo savršeno za moje dijete, pošto je većinu podoja pratio stres i moj strah od boli, mastitisa, nedovoljne količine mlijeka zbog moje neadekvatne prehrane (a ni korona i potres nisu baš pomogli!)…

Druga trudnoća bila je od samog početka sasvim drugačija, porod je bio drugačiji, a i znala sam što me čeka. Nekad u šali kažem da nam je trebalo 4 godine da se odlučimo na drugo dijete jer smo se bojali ponovnog dojenja – izdajanja po cijele dane i noći. S Rokom je od početka sve krenulo dobro, imao je pravilan hvat i osjećala sam da sisa. U prvih mjesec dana, dojenjem na zahtjev, dobio je 1200 g. I u ovoj situaciji sam čula komentare „previše je to“, „zašto nemate raspored hranjenja“, „možda ti je mlijeko slabo kad on stalno traži“ itd.  Prošla je godina dana, Roko jede sve, a ja dojim i dojit ću i dalje – dok jednome od nas ne dosadi.

Benefiti dojenja nemjerljivi su i za majku i za dijete – kada je sve dobro! Da bi bilo dobro, potrebna je adekvatna i detaljna edukacija mladih žena; potrebno ih je pripremiti i sustavno im pružati podršku u periodu nakon poroda. Ukoliko i tada nešto pođe po zlu, u redu je potražiti pomoć i na kraju, prestati dojiti! Majčino mlijeko je nutritivno savršeno i potpuno prilagođeno Vašoj bebi, no ukoliko dojenje nije moguće, adaptirano mlijeko svojim sastavom osigurava unos svih nutrijenata koji su potrebni za djetetov rast i razvoj. Nakon prve trudnoće bila sam potpuno nespremna, s golemim i nerealnim očekivanjima i sretna sam što sada uspijevam gotovo od početka kuhati, jesti kvalitetno i dojiti bez stresa. Dojilja bi trebala jesti raznovrsno i u svoju prehranu uključiti što više namirnica kako bi i beba došla s njima u prvi kontakt. Ne preporuča se izbjegavanje alergenih namirnica pa tijekom laktacije ne treba staviti fokus na isključivanje namirnica već težiti raznolikosti i uključivanju svega onoga što ćete ponuditi bebi tijekom dohrane. Birajte sezonsko povrće i voće, cjelovite žitarice, mahunarke, bijelo meso i ribu, bogate izvore esencijalnih masnih kiselina (npr. plava riba, maslinovo ulje..) i željeza (crveno meso) – a najvažnije je da stvorite pravilne prehrambene navike koje ćete prenijeti na svoje dijete. Zato su ciljevi Nutrionice pomoći u organizaciji obroka cijele obitelji, podržati dojenje (vodeći računa o benefitima i za majku i za dijete) te u tom periodu staviti naglasak na kvalitetu majčine prehrane. Svaka žena, baš kao i svaka trudnoća, je posebna te nema generalnih i općenitih preporuka koje bi bile primjenjive za svaku od nas! Ako se pronalaziš u mom iskustvu – nemoj se ustručavati tražiti pomoć!